ČETVRTO POGLAVLJE
Ostatak dana su joj samo riječi Yakumo odzvanjale u glavi. Postala je dio toga straha? Jeli na to mislila Adela. Pod svaku cjenu morala je sa njom porazgovarati. Nešto se neobično događa i izgleda kao da izmiče kontroli.
Čim je čula zvono izjurila je van. Tamo je zatekla Yakumo kako sjedi skvrčena uz školske zidine. Mora da joj je grozno. Tek se doselila, strah ju je novog doma može li biti gore? Leslie joj se polako približila. "Yakumo, bili htijela otiči samnom do Adele." upitala je. Yakumo je polako podigla glavu.
Lice joj je bilo skroz crveno od plakanja. Niz obraze su joj curile svježe suze.
" T-tko je to?" promucala je. Leslie se na neki način suosjećala sa njom. Sjela je pokraj nje i čvrsto je zagrlila. "Bez brige znam da ti je teško. Nemožeš nikom reči da te strah jer ti očigledno nitko neće razumjeti. No vjerujem da ta Adela zna više o tom misteriju. I pošto si ti jedina osoba koja je osjećala strah kao i ja nekada, htjela bi da pođeš samnom." smireno je započela. Yakumo je obrisala suze. "Mislim da to nije najbolja ideja. Neznam nitkoga ovdje. Baka me doma čeka i sama pomisao da netko zna više o tom strahu me plaši." odgovorila je. "Imaš pravo. Možda je prerano." odvrati Leslie. Ustala se. Pozdravila Yakumo i polako krenula doma. Htjela je ponovno osjetiti taj osjećaj. Strah. No koliko got se pokušala natjerati nije joj uspjevalo. Već je bila ispred svoje kuće. Iza je livada. Ostavila je torbu pokraj vrata i otišla do livade. Zelene su se travke igrale sa vjetrom. Tako primamljivo. Sunce opet tone u livadu i sve je tako idilićno. Zakoračila je jedan dobar korak. Sve je tako bezbrižno. Nemože joj se ništa dogoditi. Potrčala je. Vrtjela se. Počela je plesati. Iznenada iz livade počeli su letjeti crveni leptiri. Tako žarki da su izgledali neprirodno. Leslie se počela smijati. Obuhvatio ju je onaj osjećaj. Kada nije svjesna ničega. Slike se redom prepleču ispred njenih očiju. Tada se jednostavno bacila u livadu. Ostala je ležati i gledala kako leptiri lete iznada nje. "LESLIE!!!!" začuo se glasan vrisak . Leptiri su nestali. Sunce je već skoro zašlo.
Lelie se ustala. Tanka figura djevojke stajala je na početku livade. Gledala ju je ljuto gotovo bjesno. Bila je to Adela. "Adela! Tražila sam te!" veselo je uskliknula Leslie. Potrčala je premanjoj. No Adela nije promjenila svoj ljuti pogled. "Što je bilo?" upitala je Leslie kada je došla do nje. "Nemoj to više raditi!!!" hladno je odgovorila. "Znam da si mi rekla da neidem u livadu više ali izgledala je tako primamljivo." posramljeno će Leslie. "Nisam mislila na to!"
bjesno nastavi Adela. Lelie se naježila. pogledala ju je jednim zbunjenim pogledom. "A na što si mislila?" upitala je tiho. Adela je podigla svoju ruku. Na njenom dlanu nalazio se zgnječeni plavi leptir. Čija su se krila preljevala sa vlastitom krvlju. Lesline su se oči širom otvorile. To je onaj leptir kjeg je pratila jutros. Primila se za glavu i glasno vrisnula. Bilo ju je strah. Što to znaći. Adela je primaknula svoju glavu njezinoj. " Strah je najgori osjećaj Lelie. Gori od bola i jada. Kada se nečega toliko bojiš da gubiš svjest." tiho je prošaprala. " Onda mi reci što se točno događa! Reci mi!" zavapila je. "Dođi sutra kod mene. Reči ću ti sve što trebaš znati." odvratila je zatim se okrenula i otišla kući. Leslie je ostala stajati sva skamenjena. Evo ga, osjećaj kojeg nisi izgubila. Samo si postala dio njega danisi znala da je on cijelo vrijeme tu.
| svibanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
